KRATAK ISTORIJAT

Ljudi su još davno otkrili lekovitu snagu vrnjačkih mineralnih voda, pa su se iznova vraćali na te prostore kako bi svoje telo i duh napunili bogatim osecajem zdravlja, snage i opuštenosti.

Najstariji tragovi naseljavanja u ovoj oblasti potiču iz perioda od 3800. do 3100. godine pre nove ere. Tako je Topla mineralna voda bila poznata još u praistoriji, a korišćena je za piće i kupanje i u rimskom periodu o čemu svedoči Rimski izvor i nalaz novca iz perioda od I do IV veka. Stari Rimljani su na prostoru danasnjih Vrnjaca otkrili prva izvorišta mineralnih voda i na njima gradili bazene, kade sa lekovitim vodama i uživali u kupanju dodavajući prirodne sastojke poput ulja, latica cveca i lekovitih trava. Ovde su na lečenje dolazili rimski legionari i rimska aristokratija. Turci su takođe koristili ove vode. Kupatila i parna kupatila- hamami sa uzivanjem u vrnjačkoj toploj vodi, bila su samo privilegija paša i turske vlastele. Po predanju, njihovim odlaskom meštani su zatrpavali ove lekovite izvore, plašeći se novog kuluka. Srednji vek značajno je unazadio kulturu kupanja, a pojmovi opuštanja i uživanja bili su neprihvatljivi. U doba renesanse otkriva se blagotvoran uticaj mineralnih voda na zdravlje.

 Prvu analizu vrnjačke mineralne vode uradio je Baron Herder koga je 1835. godine knez Miloš Obrenović pozvao da utvrdi rudno bogatstvo Srbije i ispita mineralne vode. Proučavajući mineralne vode na teritoriji Srbije, u Vrnjce je došao Emerih Lindenmajer koji u "Opisu mineralnih voda u Kneževini Srbiji" vrnjačku vodu označava dobrom za piće i kupanje.

Banja se kao moderno lečilište ubrzano razvija od 1868.godine kada je kruševački okružni načelnik Pavle Mutavdžić sa nekolicinom dobrotvora i viđenijih ljudi iz Kruševca, Karavnovca (Kraljeva) i Trstenika formirao Osnovatelno fundatorsko društvo kiselo- vruće vode u Vrnjcima. Ovo društvo je izvrsilo primitivnu kaptažu, postavilo česme za piće tople i hladne vode, izgradilo drveni bazen u kom se moglo kupati 35 ljudi, a već sledeće godine je otvorena prva zvanična turistička sezona. Banja je proglašena državnom 1883. godine kada i dobija prvo kupatilo od čvrstog materijala. Nešto kasnije, posle kaptaže nad centralnim izvorom izgrađeno je savremeno Termomineralno kupatilo 1930. godine. Od 1932. do 1937. radi dobijanja nove količine vode vršena su dubinska bušenja. Nastanak izvora mineralne vode poput Snežnika i Slatine uslovio je izgradnju banjskih objekata a pre svega kupatila. Podižu se moderne vile, pansioni, sanatorijumi, uređuju banjski parkovi, buja kulturni život a broj posetilaca iz godine u godinu raste. Godine 1935. beleži se poseta 28.080 gostiju , što je bilo daleko najviše od svih ostalih turističkih mesta u Jugoslaviji. Formiranjem parkova Banja dobija svoj prepoznatljiv lik. Generacije vrhunskih cvećara ugradile su svoju umešnost i iskustvo u građenje raskošnih rundela francuskog baroknog stila, dajući im visoki evropski nivo. Ovakve ambijentalne vrednosti dale su Vrnjačkoj Banji autentičnost, koja je činila da Banja predstavlja mondensko mesto sve do Drugog svetskog rata.
Posle Drugog svetskog rata, jedan od glavnih motiva poseta Vrnjačkoj banji bilo je lečenje, opao je nivo usluga i veliki broj ekskluzivnih banjskih objekata vise nije u funkciji. Ponovni uspon Vrnjačka Banja doživljava pedesetih i šezdesetih godina s povećanjem broja posetilaca i gradnjom novih objekata. Sledeću najveću posećenost Banja je zabeležila osamdesetih godina-blizu 200.000 posetilaca koji su ostvarili dva miliona noćenja.
Razvoj Vrnjačke Banje je bio dinamičan, od mondenske banje, preko banje masovnog lečilišnog i drugih vidova turizma do današnje banje - privrednog centra opštine sa vrlo raznorodnim funkcijama i interesima.

Uprkos promenama, zajednička karakteristika u svim epohama je traženje dugog, zdravog života i mladosti. Stari narodi su tajnu dobrog osećanja i uživanja tražili kraj vrnjačkih izvora lekovitih mineralnih voda, a ta tradicija se nastavlja. Danas to nazivamo wellness-om,kao sveobuhvatnim konceptom zdravlja koji briše granice između lečenja i uživanja.